Jednoj grani hrvatske industrije prijeti strašan udar zbog rata u Iranu

Posljednji brod s junadi za Libanon otpremljen je prije mjesec dana, dok novi brod trenutno čeka u Turskoj na dopuštenje za nastavak puta. Predsjednik udruge Toni Raič rekao je za Novi list da će Libanon dati zeleno svjetlo tek kada bude siguran u uvjete iskrcaja.

Iako za sada nema većih problema s izvozom, neizvjesnost u pomorskom prometu i pad domaće proizvodnje dodatno otežavaju situaciju. Gubitak libanonskog tržišta bio bi velik udarac jer je riječ o važnom i dugogodišnjem partneru.

"Ako se situacija ne normalizira u idućih nekoliko tjedana, to bi značilo prekid poslovnih veza koje su čvrste i korektne. Oni ovise o nama, mi o njima", upozorava Raič.

Više od pola proizvodnje ide u izvoz

Više od 50 posto domaće proizvodnje ide u izvoz, a oko 20 posto upravo u Libanon. No proizvodnja je u stalnom padu – danas uzgajivači ne mogu napuniti ni brod od 1.600 grla, dok su nekad isporučivali i nekoliko brodova tjedno.

Razlog je sve manji interes za proizvodnju zbog visokih troškova i rizika, osobito zbog poskupljenja teladi i dugog proizvodnog ciklusa.

Raič upozorava da bez reakcije države, ne samo financijske nego i strateške, sektor može dodatno propasti, što bi imalo posljedice i za ruralna područja.

PIK Vrbovec - "izgubljeni biser"

Iako postoje potencijali za širenje izvoza na druga tržišta, poput Egipta, Libije ili Alžira, domaći proizvođači nemaju dovoljne kapacitete.

Dobra vijest je povećan izvoz na Kosovo, kao i nastavak plasmana u Italiju i Crnu Goru.

Upozorava se i na problem nedostatka klaoničkih kapaciteta, posebno nakon prestanka klanja govedine u PIK-u Vrbovec, što Raič naziva "izgubljenim biserom" domaće industrije.